Długosz [dłu'goš], Jan (Johannes Longinus), poljski povjesničar i diplomat (Brzeźnica, ? 1415 – Krakov, 19. V. 1480). Studirao na Krakovskom sveučilištu 1428–31., od 1433–55. tajnik kardinala Zbigniewa Oleśnickoga. Godine 1436. postao je kanonik Krakovskoga kaptola, poslije je djelovao na kraljevskom dvoru i sudjelovao u diplomatskim misijama pomažući protuprusku politiku kralja Kazimira IV. Jagelovića. Nadbiskupom Lavova postao je 1480. Napisao je više djela povijesnoga značaja: Znakovlje ili grbovi slavne Kraljevine Poljske (Insignia seu clenodia incliti Regni Poloniae), Knjiga povlastica krakovske biskupije (Liber beneficiorum dioecesis Cracoviensis). Glavno mu je djelo Poljska povijest – Ljetopisi ili kronike slavne Kraljevine Poljske (Historia Polonica – Annales seu cronicae incliti Regni Poloniae, 12 knj., 1614), u kojoj je donio niz zanimljivih podataka o hrvatskim zemljama i vrlo je značajan izvor za proučavanje hrvatskoga srednjovjekovlja.